Cvrčak i mrav

Svi znamo priču o vrijednom mravu i bezbrižnom cvrčku. Mrav je radio cijelo ljeto, dok je cvrčak svirao i nije radio ništa. A onda je došla zima, i cvrčak se smrznuo, dok je mrav bezbjedno prezimio, jer se tokom ljeta pripremio. Koliko se ova priča može prenijeti u poslovni kontekst? Mislim da može. Probaću

Da li u vašoj organizaciji ima vrijednih mrava, koji rade, rade, rade? Ljudi na koje se možete osloniti. Ljudi za koje znate da će vam završiti posao. Sigurni. Pouzdani. Temeljni. Tačni. Siguran sam da ih imate. Kao što sam siguran da imate i nekoliko cvrčaka. Ljudi koji skakuću okolo. Ne možete ih uhvatiti ni za glavu ni za rep. Nemaju rezultate, ali su sjajni u samomarketingu. Izigravaju važne i uticajne kolege, pogotovo ako su na menadžerskoj poziciji. Uuuuuuuu. Shvatate o čemu govorim?

Uvijek sam mislio da u firmama ima mjesta samo za mrave. Da se cvrčci „istrebljuju“ odnosno da se s njima tužno rastaje, ali avaj. Cvrčaka na sve strane. Kao da je sam Bog poslao pošast na Egipat! Ti cvrčci, svojom razgovorljivošću, finim stavom, pozicijom stvaraju sebi prostor za „prezimljavanje“ bez nepotrebnog rada.

A mravi? Oni su uvijek tu negdje, često u zapećku. Na njih se često galami, ljuti, često im se dodaje i posao koji cvrčci ne završe (ili ga zabrljaju). Jer, Bože moj, pa oni će to sigurno odraditi kako treba?! Tako, jadni mravi rade (kao mravi) a cvrčci uživaju u ljetnom danu.

Plata. Platu dobijaju istu, ili čak cvrčak dobija i veću, jer je bolji prijatelj sa šefom, koji će onda reći koju finu svom šefu o njemu, što će stvoriti priliku za promociju, odlazak na seminar, ili već neku drugu pogodnost. Dok mrav radi, i radom održava firmu, šutke, ne dižući ni glasa ( a ni glavu od posla ).

Cvrčci često završe i u drugim firmama, na boljim pozicijama, sa većom platom.

Naravoučenije? Imate li vi neku ideju?