Sve knjige koje ste čitali o menadžmentu, kao što i sami znate nemaju dodirnih tačaka sa stvarnom situacijom u životu. To su samo neke teorije koje ne mogu da zažive ni u Americi, iako je većina tih knjiga odatle – apsurd. Japanci su poseban soj ljudi, oni se ne važe. Ono što vama treba su dobri savjeti kako da uništite moral i odanost i suvereno vladate vašom organizacijom!
- Ne vjerujte nikom! Posebno ne svojim najbližim saradnicima. Pokazivanje povjerenja govori da oni imaju neke kompetencije i da znaju šta govore. Ukoliko im nedvosmisleno u više navrata pokažate da nećete postupiti onako kako vas savjetuju, dajete im do znanja da ne znaju da rade svoj posao i da su u organizaciji zahvaljujući isključivo vašoj blagonaklonosti. Još bolje, ukoliko neko drugi da savjet, koji je isti ili sličan savjetu koji su vam oni dali, postupite po savjetu nekog drugog, i neka o tome svi znaju!
- Ne govorite istinu! Drugim riječima: Lažite! Manipulacija informacijama je sredstvo najbolje kontrole. Ukoliko se ne slažete sa nekom odlukom ili sugestijom koju vam podređeni dostave, izmislite neki razlog da to ne uradite. Pozovite se na višu silu, ili bilo šta drugo. Naravno, pri tome čvrsto izrazite svoju saglasnost sa predlogom, ali se opravdajte nečim drugim, kako to ne bi uradili.
- Nemojte biti dosljedni. A i zašto bi? Ukoliko ste rukovodilac – može vam se, zar ne?! Budite bolji prema ljudima koji su vam dragi, a slobodno istreste svoje frustracije na ljudima koji vam se ne sviđaju ili smatrate da im nije mjesto u organizaciji. Odluke ne morate ispratiti do kraja. Ukoliko donesete neku odluku, pa shvatite da ste pogriješili, nemojte je poštovati, ili prosto zaboravite na nju. Ukoliko pak uhvatite nekog ko vam nije mio i drag da istu ne poštuje – kaznite ga. Naravno, ovo se ne odnosi na ljude koji vam se sviđaju. Nemojte sve ljude posmatrati kroz pravilnik, razmišljajte kreativno. Pravila su tu da se krše, pogotovo ako ih vi pišete.
- Ni slučajno ne komunicirajte otvoreno! Informacije dijelite samo sa određenim krugom ljudi. A i u tom pogledu budite selektivni. Ukoliko znate da će neko možda kritikovati vaše mišljenje, podijelite ga sa ljudima za koje sa sigurnošću možete tvrditi da će vam povlađivati. Ionako imate dovoljno stresa na poslu, ne morate još gubiti energiju i na prikupljanje argumenata koji bi trebali da opravdaju vaš predlog. Ukoliko vam neko pošalje elektronsko pismo sa nečim što ne želite da odobrite – prosto nemojte odgovarati na pismo! Nakon nekog vremena, kad vide da ne odgovarate, shvatiće da moraju da preformulišu zahtjev, ili da odustanu. Ukoliko se pokažu kao čvrst soj i pozovu vas telefonom u vezi pisma, recite da ste zauzeti i da ga još razmatrate, i nastavite po starom. Sastanke zaboravite. Samo koliko mora, u sastavu koji mora. Ukoliko je to zaista nužno
- Rušite autoritet svojih podređenih gdje god je to moguće. Na taj način, jedini autoritet ćete biti vi. Kad ljudi shvate da niko od vaših podređenih ne može da riješi njihov problem, obratiće se vama. Vi zadatak naravno možete delegirati istoj preskočenoj osobi, čiji stav nećete usvojiti, da uradi onako kako vi želite. Na taj način im dajete do znanja ko je gazda u kući i da njihov stav nije bitan, osim ukoliko nije u saglasnosti sa vašim.
- Ljude koji rade zaposlite još više. Niste valjda ludi davati radne zadatke ljudima za koje znate da posao neće uraditi?
- Nikada ne nagrađujte za dobro obavljen posao! To je znak slabosti
*(savjet br. 2)
Ekstra….Odakle ti inspiracija za ova pravila vrhunske motivacije?
Ma vidim ja da nesto ne stima sa tim Kunc-ima i Toyotama…Lijepo je meni govorila strina: “becki fakultet, sine, becki”!