Otkako je svijeta i vijeka, ljudi se udružuju. Nekada je u pitanju bila nasušna potreba, gdje su veće porodice lakše preživljavale, i obrađivale zemlju, stvarajući tako prosperitet za sebe i pojedince u porodici. Plemena su predstavljala više različitih porodica. Kasnije su se ljudi udruživali u gradove, braneći se na taj način od napada neprijatelja. Više gradova se udruživalo u državu. Države potpisuju sporazume, udružujući više država u međunarodno udruženje, i tako dalje.
I danas postoje brojna udruženja, iako je svrha udruživanja možda promijenjena. Do duše, i danas su prisutni različiti motivi udruživanja, tako pojedinac može biti motivisan bilo jednim ili više njih da postane dio neke veće zajednice.
Ukoliko se osvrnemo na različite motive, vidjećemo da je to u principu win-win situacija, i za udruženje i za pojedinca.
Profesionalni kredibilitet
Postajući član profesionalnog udruženja, pojedinac postaje dio nečeg većeg, iza sebe kao preporuku ima udruženje, njegov kredibilitet, druge profesionalce koji mu služe kao neka vrsta preporuke. Drugi će ga vjerovatno percipirati kao osobu koja teži daljem usavršavanju u struci, te će i njegov kredibilitet porasti kako među klijentima, tako i među kolegama.
Udruženje s druge strane većim brojem kvalitetnih pojedinaca dobija na broju i kredibilitetu koristeći više profesionalaca kao referencu za izgradnju kredibiliteta. Kao što vidimo, u pitanju je uzročno posljedična sprega.
Benčmarking
Statistika nas uči da što je uzorak veći, statistički pokazatelj je tačniji. Što se broj ljudi uključenih i okupljenih oko iste ideje povećava, i doprinosi svojim informacijama, dobićemo jasniju sliku, i svaki pojedinac će vrlo lako svoje prakse i aktivnosti da uporedi sa drugim, i znaće da li je na pravom putu ili ne. Dobiće nove ideje, shvatiće gdje griješi. Dobiće neophodnu informaciju, na vrijeme, i moći će da se osloni u njenu tačnost, pogotovo što je informacija prilagođena lokalnom kontekstu, umjesto recimo kontekstu Sjedinjenih država.
Udrućenje s druge strane, ima ponudu više za svoje članove, povećavajući tako vrijednost usluge koju pruža svojim korisnicima. Opet win-win situacija.
Standardizacija
Sa veličinom uzorka dolazi do pojave normalne distribucije, i odvaja se žito od kukolja. Lako je raspoznati ko radi profesionalno i kvalitetno, a ko manje kvalitetno. Na izvjestan način se postavlja standard kvalitetnog rada jer se svaki pojedinac okreće ka boljim praksama, koje postaju transparentnije i izvedba sve više ljudi se podiće na viši nivo, podsvjesnim pritiskom najboljih u okruženju, koji na izvestan način podižu ljestvicu kvaliteta.
Šta udruženje dobija ovim? Pogledajmo prvi motiv.
Mreža
Svaki pojedinac u udruženju, postaje dio jedne veće mreže, dobijajući neophodne informacije na daleko jednostavniji način. Zamislite samo provjeru referenci za kandidata za posao koji je radio u jednoj od firmi u kooj poznajete HR menadžera! Imate problem na poslu, niste se nikada sa njim susretali ranije? Vjerovatno neko od vaših kolega imao, i riješio takav problem.
I ponovo isti motiv za udruženje. Podizanje kvaliteta, znanja i vještina svojih članova.
Profesionalno usavršavanje
Udruženje za svoje članove može organizovati seminare, predavanja ili obuku koja je usko specijalizovana, i koja bi bila preskupa i nerelevantna za cijelu organizaciju u kojoj se pojedinac nalazi.
Bilo kako bilo, zajednica je od pamtivjeka imala krovnu zaštitnu ulogu za pojedinca, to i jeste osnovni razlog što zajednice ili udruženja opstaju kroz istoriju. Uzmemo li u obzir bilo koji od gore navedenih motiva, ili neki drugi o kome nismo govorili u ovom tekstu, biće nam jasno da su koristi obostrane i stvarne. Kako za pojedinca tako i za udruženje. Pogledajmo i “evropske integracije” i vidjećemo da je udruživanje u cilju daljeg jačanja prirodan trend kojim idu i društva u cjelini.
