Najviše volim podjele, iako sam decidno protiv generalisanja. Ali podjele su nekako pogodne za nekakvo objašnjenje, tako da ću i ja biti slobodan da se okrenem podjeli u ovom tesktu.
Kao nekoga vrlo zainteresovanog za fenomen motivacije ljudi, ova podjela će mi pomoći da objasnim poentu ove priče koju ćete (nadam se) pročitati u nastavku.
Brojne knjige su napisane na temu motivacije, kako motivisati osoblje, kako da ono da što veći, što kvalitetniji doprinos, bude što inventivnije, itd itd.
Po nekom mom viđenju, postoje tri vrste ljudi, u organizaciji, naravno, generališem, ali evo moje poente: dakle, postoje motivisani zaposleni, demotivisani zaposleni, obraćaću im se sa opozicionari, i ljudi kojima je svejedno – fletjanersi (od engleskog flat line – ravna linija).
Motivisani zaposleni
Ovo su pogonski motori vaše organizacije. Ljudi koji nalaze rješenja tamo gdje ih niko ne vidi, prodavači koji prebacuju kvote i nalaze nove puteve do klijenata. To su inžinjeri koji kreiraju nova tehnička rješenja ili proizvode koji će donijeti profit za vašu organizaciju. Oni nose vesela lica, i puni su elana. Njihov Mojo je izuzetno visok, i svakako da želite da ih imate mnogo u organizaciji. Što više, to bolje. Što je organizacija zdravija – sve ih je više.
Demotivisani zaposleni (opozicija)
Garfildi vaše firme. Nezadovoljna gunđala. Mrgudi. Kontraši. Ljudi kojima ništa ne odgovara, koji nalaze zamjerku novoj politici, novom proizvodu, novom…
Čovjek bi prosto pomislio da se ovih ljudi treba riješiti. Moje razmišljanje je da ih se možda treba riješiti. A možda i ne?
Iako svi kažu da je bolje imati samo motivisano osoblje, ja bih iznio drugu teoriju. Ukoliko su svi motivisani i guraju jedan prizvod sa toliko optimizma, hoće li iko kritički (kako samo Mrgud može) pogledati i popljuvati taj proizvod? Nabiti na nos menadžmentu njegove nedostatke? Ukazati na nepravilnost određene politike i njen negativan uticaj na motivaciju zaposlenih? Meni sve ovo zvuči kao OK kritika, odnosno, surovo suočavanje sa realnošću, ili potencijalnim problemima, ali dok su oni još u sopstvenoj kući. Kako bi inače HR odjel znao kako da prilagodi određenu politiku ili proceduru ukoliko se ne susretne sa nekim ko će gledati da tjera sa vama mak na konac? Kako će menadžment napisati odgovarajuće politike i procedure ukoliko ih ne iskritikuje neko ko samo traži rupu u zakonu ili želi pokazati kolika je njihova nesposobnost i neznanje?
To su vaši nemotivisani zaposleni (uglavnom). Ogradiću se i reći da nije loše imati ponekad nekoga ko će biti upravo ovakav. A svi ih vjerovatno imaju. Mislim da ponekog trebate i da zadržite, kao opoziciju koja će vas gledati preko nišana i držati vas u pozitivnoj napetosti.
Ono što je kancerogeno tkivo svake organizacije, po meni, nisu demotivisani zaposleni, nego oni kojima je SVEJEDNO! Zato sam ih i nazvao fletlajnersima. Fletlajnerse jednostavno nije briga, oguglali su. Rade koliko moraju da ne bi dobili otkaz, ali su u suštini – mrtvi. Što je katastrofalno za organizaciju, pogotovo ukoliko u menadžmentu počne da raste broj ovakvih ljudi (dijagnoza).
Razlog zbog kojeg su ovi ljudi najgora moguća vrsta bolesti za organizaciju jeste što ovi ljudi neće imati inicijativu, neće reagovati na izmjene politika i procedura, neće kritikovati novi proizvod, pretvorili su se u panj. Imate ih na platnom spisku, ali ne i u proizvodnji.
Stvarna opasnost se ogleda u tome što se svaki novi potez menadžmenta pretvara u pucanj u prazno. Nemate povratne informacije ni o čemu. Jednostavno nešto implementirate i … ništa. Fletlajneri jednostavno odrade onako kako ste im i rekli i to je to. Oni jednostavno NEĆE više da se uključuju u redovne tokove. Ne kritikuju novi sistem nagrađivanja, jer ih ne interesuje. Ne kritikuju novi proizvod, jer ih ne interesuje. Rade koliko moraju, i gledaju svoja posla. Ukoliko imate inicijativu, u stanju su da je apsorbuju u ogromnim količinama, bez vidnog rezultata, osim, što ćete i vi možda izgubiti inicijativu. Bitno je naglasiti da sa lošijim stanjem organizacije, broj fletlajnera polagano raste, osim ukoliko isti ne napuštaju organizaciju u velikim količinama.
Fletlajnersi se prepoznaju u anketama zadovoljstva zaposlenih, u onoj sivoj zoni, ukoliko recimo, imate pitanja o zadovoljstvu i motivaciji, i moguće odgovore zadovoljan, ne znam, nisam zadovoljan, fletlajnersi će zaokružiti ne znam – zato što ih ne interesuje. Oni igraju svoju igru, i bolje vam je da se pozabavite njima – ili će se oni pozabaviti vama!
